Ptice se
ne prepiru oko grane.
One na
nju slete
i
poseru se na zaljubljeni par
koji
sjedi u hladu drveta.
Zatim
odlete na jug
(na
sjever ne mogu
zbog
Šengena)
i tamo
otimaju tropskim pticama
hljeb
iz usta.
Kada se
vrate s juga,
ptice
ne kukaju.
Uhvate
se posla i grade gnijezdo.
Neke ga
grade ispod nečije strehe
Neke,
pak, u krošnji drveta.
U
gnijezdu se izlegne mlado.
Ptica
ga gurne iz gnijezda
jer
samo tako može naučiti da leti.
Posrani
zaljubljeni par
vidi
ptice i pomisli
kako i
oni svoje čedo
moraju
gurnuti iz gnijezda
ne bi
li poletjelo.
Pa ga gurnu
preko granice ka sjeveru
(on to
može usprkos Šengenu)
i čekaju…
Čekaju
da im se vrati ljeti sa sjevera.
Da se
uhvati posla.
Da
gradi gnijezdo
iz
kojeg su ga gurnuli.
Međutim,
ni čedo
ni roditelji
ne znaju
da to gnijezdo
nije ko
gnijezdo u ptice.
To
gnijezdo koje gradi
je
tabut veličine kuće
u kojoj
roditelje svake godine
iznova
sahrani
kad
krene preko grane ka sjeveru.
Ptice
to gledaju.
Nije im
jasno,
jer se ptice
ne prepiru oko grane.
One na
nju slete
i
poseru se na zaljubljeni par
koji
sjedi u hladu drveta.
