Ti znaš
(a niko drugi to ne zna)
da su sve ove moje riječi daleko ljepše od onih
koje ti pred spavanje tiho govorim
Ti znaš
(a niko drugi to ne zna)
da se moj osmijeh veoma brzo
u podmuklu uvredu može da pretvori
Ti znaš
(a niko drugi to ne zna)
da se svodim na crnilo
kad me niko ne gleda
Ti znaš
(a niko drugi to ne zna)
da je od svih laži koje živim
najveća kad kažem da se plašim Boga
Ja znam
(a niko drugi to ne zna)
da ponekad plačeš bez razloga
i smiješ se, isto tako, iz dubine svoga tijela
Ja znam
(a niko drugi to ne zna)
da je najljepši dio našeg stana uvijek
onaj na koji pada tvoja sjena
