Sve je krenulo nizbrdo
Kad je poezija zamrzila cvijeće
Kad je ljubav postala ofirna
A riječi gorke ljuske prazne sjemenke bundeve
Upalim svjetlo u tavanu
Da rovim po kutijama nepotrebnih stvari
Koje nam je žao baciti
Na poleđini jednog računa za dvije kafe
Napisan je stih posvećen tebi
Koji me je stid objaviti