Kiša je rominjala. Dosadno.
Hodža privodio kraju svoje:
– Hoćemo l' mu halaliti?
Muk.
Negdje iz zadnjeg safa samo
jedno tiho „halalosum“. Hodža ponovi. Ne da se smesti.
– Hoćemo l' mu halaliti?
Opet tišina. Ovaj put čak ni glas
onog iz zadnjeg reda. Četrdesetak ljudi u safovima šute ko zaliveni.
– Braćo, hoćemo l' mu halaliti? –
Hodža pokuša ponovo.
– Nećemo! – reče jedan. Ne zna
se ko.
– Što ste došli, ako nećete
halaliti? – namršti se imam.
– Da se svojim očima uvjerimo da
je mrtav! – reče drugi.
– Amin! – rekoše u jedan glas
svi ostali i kiša poče jače.
