(Aleksandar HEMON, Kako su nastali Ratovi
zombija, Buybook, Sarajevo, 2016.)
Fenomen zombija (ili zombi
apokalipse) postao je, kako se čini, odrednica početka 21. stoljeća. Popularna
kultura je preplavljena živim mrtvacima, nemrtvima i drugim nazivima kojima se
određuje isti zajednički pojam zombija. Međutim, ova vrsta fascinacije je mnogo
starija od popularnih TV serija, filmova i knjiga koje u posljednjih nekoliko
godina dominiraju pop kulturom.
Svaki narod ima svoje mitove o
mrtvima. Zombi je, prema vuduu, osoba koja je magijom vraćena u „život“, a
riječ zombi na Haitiju označava osobu koja ne posjeduju vlastitu svijest. S tim
na umu, teško bi bilo osporiti da su zombiji skoro pa savršena metafora za bilo
kakvu kulturološku i sociološku kritiku našeg društva. Oni su prazne posude u
koje nam je dopušteno točiti vlastite i kolektivne strahove, a istovremeno ne
odstupaju formalnim izgledom mnogo od onoga čega se zapravo plašimo: drugih.
Nakon terorističkih napada 11.
septembra 2001. godine, čudovišta koja nisu antropomorfna, tj. ona koja nisu
nalik na ljudski oblik i formu, prestala su biti zanimljiva na američkom
tržištu. Antagonisti su sada bili u obliku drugih ljudi (terorista, izbjeglica,
imigranata), ljudi čiji su nam motivi nepoznati i strani. Shodno tome, zombiji
su postali savršeno platno na koje možemo projicirati ksenofobiju, a da pri
tome ne pređemo u domenu etničke, nacionalne, rasne ili druge mržnje i/ili
stereotipizacije.
Domaće drugo
Aleksandar Hemon i njegov roman
Kako su nastali Ratovi zombija prate ovaj trend u smislu da su svjesnī proizvod
kulture u kojoj vlada strah od drugog i drugačijeg. Glavni lik romana Joshua
Levin, scenarista kojem je došla ideja da napiše scenarij za film pod nazivom
Ratovi zombija, provodi svoje dane družeći se na radionicama pisanja scenarija,
podučavajući engleski kao strani jezik, i dokazujući svojoj djevojci Kimmy da
je dostojan seksualni partner. U početku romana zatičemo ga kako s ostalim
učesnicima scenarističke radionice u jednom kafiću u Chicagu raspravlja o
mogućnostima koji mu se pružaju prilikom razvijanja radnje u scenariju o
zombijima. Tu upoznajemo i Begu, Bosanca koji se poslije rata u Bosni doselio u
SAD i koji se također bavi pisanjem scenarija.
Na časovima engleskog jezika
Joshua upoznaje Bosanku Anu Osim, svoju učenicu koja počinje da ga privlači
kako svojim tijelom tako i pričom o ratnom Sarajevu. Tu priču Joshua saznaje
tek u fragmentima i kroz iskrivljene dijaloge s Anom uslijed njenog nedovoljnog
poznavanja jezika. Hemon, koji je i sam imigrant, u romanu tako kreira tačku
gledišta iz koje mi kao čitaoci ne saznajemo sudbine imigrantske populacije
direktno od njih, već nam se one prezentiraju na isti način na koji ih saznaje
protagonista.
Joshua, Jevrej iz porodice koja
živi na visokoj nozi, stupa tako u svijet imigranata koji mu je do tog trenutka
bila nepoznanica. Ova činjenica je najočiglednija u dijelu romana u kojem se on
odazove na Anin poziv proslave rođendana. Kvart u kojem Ana živi je Joshui do
tada bila nepoznanica njegovog grada. Na zabavi upoznaje Aninog drugog muža
Eska (prvi joj je poginuo u ratu) i njenu tinejdžersku kćer Almu. Hemon ovaj
Joshuin dodir s domaćim drugim oživljava kroz hranu, muziku, jezik i viceve,
tj. kroz sveukupnu kulturu naroda, koja se Joshui čini stranom i egzotičnom.
Međutim, Hemon ne dopušta svom glavnom liku da zapadne u bilo kakvo suvišno
tumačenje onoga što otkrije. Njegove reakcije na janjeću glavušicu, bosanski
jezik pun „teških suglasnik“ i viceve ostaju na razini čovjeka koji je svjestan
jaza između njegove i „tuđih“ kultura.
Kolektivni strah
S druge strane, tu imamo
Staggera, Joshuinog stanodavca i ratnog veterana koji mu na razne načine
suvišno komplicira život. Radnja romana je smještena u 2003. godinu, u jeku
Američke invazije na Irak nakon terorističkih napada 2001. godine. Stagger je
služio za vrijeme operacije Pustinjska oluja čime je zadobio ne samo traume
koje se manifestiraju u potrebi za uništavanjem stvari sa svojim samurajskim
mačem dok sluša pjesme Guns N' Rosesa po stanu, nego i rječnikom punim pogrdnih
riječi kao kamilojebači i dr. Međutim, iako bi se očekivalo da ovaj lik posluži
u romanu kao ventil za ksenofobiju prema Zaljevskim zemljama koja je ponovo
probuđena nakon terorističkih napada, on ipak ostaje na nivou tragičnog vojnika
koji se borio za svoju domovinu u nejasno motiviranom ratu.
Hemon u romanu ulogu ilustriranja
straha od drugih ne prepušta jednom liku, nego ga vješto oslikava uz pomoć
sveukupnog spektra društva. Njegovi likovi nikada nisu ksenofobični kada su
sami, nego uvijek u kontekstu društva ljudi u kojem se nalaze: rasistički
komentari su ležerna pojava u krugu porodice; antisemitizam je sasvim legitiman
kada se govori o direktorima velikih filmskih kuća; itd. Tako i naša fiksacija
zombijima i zombi apokalipsom u romanu tinja u pozadini u formi odlomaka
Joshuinog scenarija, koji su smješteni na početku svakog novog poglavlja. Ona
je latentni izričaj straha koji se u svakom trenutku prožima kroz Hemonove
likove, a samo ponekad pronađe rascjep kroz koji uspijeva procuriti na vidjelo
u obliku rasističkog ili antisemističkog komentara.
Joshua i njegov susret s
bosanskim imigrantima je svojevrsna paradigma priče o čovjeku koji se susreće s
promjenama u svom društvu. Kultni režiser zombi filmova George A. Romero opisao
je svoje shvaćanje svake zombi apokalipse kao ništa drugo do jedne globalne
promjene u kojoj je najinteresantnije pratiti kako se ljudi u njoj snalaze.
Hemon tako svoje likove stavlja u poziciju u kojoj se moraju suočiti s tim
promjenama, nudeći im dva moguća rješenja: ili da ostanu unutar svoje
hermetički zatvorene grupe u kojoj mogu živjeti svoje ksenofobične živote, ili
da se pomire s promjenom koja ih je zadesila. Roman, naravno, ne nudi rješenje
za ovu dilemu. To mu i nije namjera.
Hemon donosi priču koja je
protkana crnim humorom, oslanjajući se na pop kulturalni fenomen zombija kao
arhetipski simbol straha od drugog. U doba američkog strahovanja od ilegalnih
useljenika i evropske izbjegličke krize, Hemonov roman Kako su nastali Ratovi
zombija predstavlja književno djelo koje postavlja intrigantna pitanja za koja
čovječanstvo još uvijek traži valjane odgovore.
